Autogeni trening

Autogeni trening je tehnika koja uči kako lakše živjeti život i kako se lakše nositi sa svim životnim okolnostima.

Terapiju autogenim treningom razvio je početkom 20. stoljeća njemački neuropsihijatar dr. Johannes H. Schultz (1884-1970). Schultz je proučavao ponašanja osoba pod hipnozom ili pred san. Na ovim zapažanjima napravio je nekoliko mentalnih vježbi.

Tijekom vremena razvio ih je u šest standardnih vježbi autogenog treninga koje se koriste do današnjeg dana: težina u udovima, potom toplina, koncentriranje na otkucaje srca ili puls, disanje, toplinu u abdomenu i hladnoću čela.
Ovo su bili počeci jedne izuzetno moćne metode samopomoći. Vježbe je Schultz primijenio na svojim prijateljima, kolegama, obitelji i poznanicima. Rezultati su pokazali ogromnu moć uma i tijela koja utječe na proces samoozdravljenja.
Metodu je dalje razvio Schultzov kolega dr. Wolfgang Luthe koji je zajedno sa Schultzom napisao od drugog do petog sveska knjige Terapija autogenim treningom. Prvi svezak je napisao sam Schultz nakon dvadeset godina predanog proučavanja i primjene autogenog treninga u svakodnevnom radu.
Kada je Schultz počeo razvijati ovu vrstu terapije, njegov cilj bio je stvaranje situacije u kojoj bi pacijent bio manje vezan za terapeuta, te imao priliku postati protagonist i pokretač vlastitog poboljšanja i dobrobiti. Izrazom “autogeni trening” (AT), Schultz definira metodu 'autogenog' opuštanja koje se odvija putem oblika mentalne koncentracije, koja omogućuje osobi da ublaži napetost i psihičke i fizičke prirode. Kao što samo ime sugerira, autogeni trening je tehnika vježbanja koja se samostalno provodi odnosno, drugim riječima, oni koji slijede ovu metodu sami je stavljaju u primjenu pod vodstvom stručnjaka. Nakon što su jednom naučene, vježbe se mogu prakticirati same, kod kuće ili praktički bilo gdje drugdje.

Učinci autogenog treninga

S fiziološkog gledišta, autogeni trening se sastoji od niza standardnih vježbi koje uključuju šest različitih područja: to su muskularno, vaskularno, kardijalno, respiratorno, abdominalno i cefalične funkcije.

Postoje dvije osnovne vježbe:

  1. Vježba 'težine', koja stvara stanje mišićne opuštenosti, odnosno opuštanja poprečno-prugastih i glatkih mišića;
  2. Vježba 'topline', koja dovodi do širenja perifernih tokova povećanjem protoka krvi;

Te razne komplementarne vježbe:

  • Vježba 'srca', koja dovodi do poboljšanja kardiovaskularne funkcije;
  • Vježba 'disanja', koja dovodi do poboljšanja dišnih funkcija;
  • Vježba 'trbuha', koja dovodi do povećanog protoka krvi u svim unutarnjim organima;
  • Vježba 'hladno čelo', koja može olakšati uklanjanje glavobolje, jer dovodi do blagog stezanja žila u encefalitičkoj regiji.

Autogeni trening uspostavlja ravnotežu između aktivnosti simpatičkog i parasimpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava. To ima važne zdravstvene prednosti, jer parasimpatička aktivnost potiče probavu i rad crijeva, snižava krvni tlak, usporava otkucaje srca i potiče funkcioniranje imunološkog sustava.
Ovaj oblik relaksacije ima različite ciljeve. S jedne strane, teži dobijanju mišićne kontrole i kontrole nad unutarnjim organima, dok s druge strane stremi pomaganju osobama koje koriste AT da dosegnu subjektivno stanje fizičkog i mentalnog zadovoljstva. Oni koji su stekli određeni stupanj poznavanja prakse AT-a, sposobni su izmijeniti brojne fiziološke procese a time postati i uspješnjiji u suočavanju sa stresnim situacijama, napetostima i tjeskobom.
Prakticiranje autogenog treninga dovodi do većeg samopouzdanja. Redovitim vježbanjem, osoba će postati sposobna za stjecanje većeg osjećaja smirenosti i opuštenosti, i zato je moguće ograničiti nakupljanje napetosti u različitim organima u tijelu, te time stjecanja učinkovite intervencije u odnosu na psihosomatske poremećaje.
Autogeni trening ne uključuje kontraindikacije i stoga svi mogu imati koristi od njegove primjene. Područja primjene ove tehnike su brojna. Naročito koristi ljudima koji zbog različitih razloga vode prilično stresan život, radeći brzim tempom. Stres je ozbiljan zdravstveni rizik i opasnost za dobrobit organizma. Može proizvesti veliki niz štetnih učinaka, kao što su anksioznost, razdražljivost i smanjenje spolne aktivnosti i želje, glavobolje, umor i drugo. To su sve simptomi koje autogeni trening može spriječiti, smanjiti i eliminirati. AT je osobito poželjan oblik terapije za osobe koje pate od anksioznosti, napadaja panike i nesanice.
Širom svijeta autogeni trening se ne primjenjuje samo u medicini, psihologiji i prihoterapiji nego i u sportu, obrazovanju, industrijskoj proizvodnji i svakodnevnom životu. AT je našao svoju primjenu u najrazličitijim područjima, poput NASA-e, u obučavanju astronauta pri savladavanju problema nulte gravitacije, zrakoplovnim kompanijama pri savladavanju stresa i vremenskih razlika kod posade aviona, u mornarici tijekom vježbi za preživljavanje. Autogenim treningom se služe i pisci, glazbenici, umjetnici, plesači kao i djelatnici koji su izloženi stresnim i po život opasnim situacijama poput zdravstvenih radnika, policajaca ili djelatnika u pravosuđu.
U obrazovanju, sveučilištni profesori, učitelji u školama, studenti ili djeca u osnovnim školama koji su polaznici autogenog treninga pokazali su odlične rezultate u intelektualnom radu, međuljudskim odnosima i kreativnosti.

Uspješna klinička primjena autogenog treninga postignuta je kod:

  • psiholoških poremećaja poput fobija, depresija, poremećaja spavanja, PTSP-ja, psiholoških problema koji se javljaju kod oboljelih od raka ili drugih kroničnih bolesti;
  • bolesti srca: aritmije, angine, hipertenzije;
  • bolesti dišnih putova: astma, hiperventilacija, neurotički kašalj;
  • bolesti probavnog sustava: alergija na hranu, čir, anoreksija, iritacija crijevnog trakta;
  • bolesti kosti i mišića: artritis, reumatizam, degenerativne bolesti;
  • endokrini poremećaji: dijabetes, poremećaj tiroidne žlijezde, poremećaj auto-imunog sustava, AIDS;
  • neurološki poremećaji: migrene, glavobolje, ozljede mozga, epilepsija, cerebralna paraliza,  Parkinsonova bolest;
  • urogenitalne bolesti: poremećaj rada mjehura, trudnoća itd.

AT ima pozitivan učinak na kronične bolesti jer sprječava mnoge akutne simptome. Posebno dobre rezultate pokazao je u liječenju astme. Astmatični bolesnici znaju da im se simptomi pogoršavaju kada su pod stresom. Pomažući im u svakodnevnim problemima indirektno im se pomaže i u liječenju astme. Također ti ljudi znaju da se mogu poslužiti alatom koji će djelovati stimulirajuće na njihov sustav tako da kada se pojavi astmatični napad oni ga mogu spriječiti u samom korijenju radeći vježbu.
Slično se događa i s glavoboljama. Provode se opsežna istraživanja kako bi se dokazala djelotvornost AT-a kod migrena. Mnogi koji boluju od migrene, izjavili su da su uspjeli spriječiti napad i staviti sve simptome pod kontrolu upotrebom autogenoga treninga.
Isti rezultati postignuti su kod visokog i niskog tlaka, kolitisa, artritisa, problema s mjehurom, iritacija crijeva itd. Istraživanja su također pokazala znatno smanjene razine kolesterola, pravilne razine tiroidne žlijezde, smanjenu upotrebu medikamenata kod dijabetičara koji nisu na inzulinu.
Kod psiholoških poremećaja postignuti su odlični rezultati. Potištenost, panika, agresija, tugovanje mogu se svi znatno umanjiti.
Nesanica je jedna od najčešćih situacija u kojima posežemo za lijekovima. Jedan poslovni čovjek u srednjim godinama koji nije dobro spavao od djetinjstva rekao je: „Mislio sam da svi ljudi po noći stoje kraj svojih prozora gledajući u zvijezde. Tek kada sam vidio suprugu kako spava cijelu noć bez prekida shvatio sam da imam problem.“ Upotrebom autogenog treninga on je prestao koristiti lijekove protiv nesanice nakon samo nekoliko tjedana. No, najvažniji učinak AT-a je značajno poboljšanje sveukupnog zdravstvenog stanja.
Ljudi su manje podložni prehladama, kašlju ili bolovima u leđima, a značajni rezultati postignuti su i u liječenju AIDS-a što sve upućuje na činjenicu da upotreba autogenog treninga u svakodnevnom životu ojačava imunološki sustav čovjeka.
Kod oboljelih od AIDS-a upotreba autogenog treninga rezultirala je mogućnošću kontrole simptoma poput boli, noćnog znojenja, proljeva i gubitka težine. Korisnicima AT-a oboljelima od AIDS-a poboljšala se kvaliteta života, a studija je pokazala i da su živjeli 18 mjeseci dulje od ostalih oboljelih.
Jedna liječnica započela je primjenjivati AT na oboljele od Parkinsonove bolesti. Prema njenim spoznajama AT je pomogao umanjiti drhtaj.
AT se također već niz godina upotrebljava u liječenju neplodnosti, kao i u trudnoći i porodu. Postoje dokumentirana klinička izvješća koja pokazuju dobre rezultate primjene AT-a u trudnoći. Jedan liječnik specijalist za porođaje proveo je istraživanje na preko 1000 žena koje su koristile autogeni trening tijekom trudnoće, poroda i u postnatalnom razdoblju. Rezultati su pokazali da je tijekom trudnoće upotreba AT-a smanjila mučnine, probavne smetnje, ostipaciju, napetost, potištenost, nesanicu i strah.
Tijekom poroda smanjio je iscrpljenost, održao krvni tlak, pravilno disanje i otkucaje srca, bol je smanjena na minimum smanjenjem stresa i napetosti mišića. AT je smanjio kontrakcije za 20%, porođaj je skratio u prvoj i drugoj fazi za 30% (prosječno tri sata, kod prvog porođaja četiri sata). Znatno smanjenje boli osjetilo je 70% majki koje su sudjelovale u ovom istraživanju.
Poslije porođaja AT je pomogao u brzom oporavku od fizičkog i psihičkog stresa kod porođaja. Autogeni trening pospješio je majčino mlijeko i smanjio postnatalni stres. Također je izliječio nesanicu nakon povratka majke u krevet nakon noćnog dojenja i tako spriječio iscrpljenost organizma.
Više o autogenom treningu možete pročitati u knjizi Heinricha Wallnöfera: „Autogenim treningom i autogenom psihoterapijom do zdravlja.“

Naša priča – po čemu smo drugačiji

Nastupamo kao tim, snaga tima, djelujemo zajednički. Pomažemo čovjeku da bude svoj. Autogeni trening može pomoći u bilo kojem segmentu života svakog pojedinca. Vrlo je jednostavan, možemo ga lako uklopiti u svakodnevni život i tehnika se može raditi uz bilo koju drugu aktivnost. Podloga mu je u zapadnoj znanosti, prilagođena našem načinu razmišljanja i našoj kulturi. Znanstvena i medicinski priznata tehnika. U tehniku i znanja autogenog treninga ne treba vjerovati, primjenjuj i neka ti odgovore da sve sam. Upoznajemo sami sebe i učimo zakonitosti života koja se poklapaju s prirodnim zakonima. Sve u treningu je povezano s prirodom i zato nema kontraindikacija. Postajemo sami svoj terapeut, otkrivamo svoje sposobnosti i moći a voditelj je ovdje svjetionik koji pruža sigurnost, podršku i vjeru u ispravnost svog puta. Naučimo koristiti svoje sposobnosti i sklonosti ka … Sigurnošću, dosljednošću, upornošću i vjerom hodamo svojim putem. AT je mentalna higijena. Slikoviti primjer: Dobiješ „četkicu i pastu za zube“. Što ćeš s tim, kako i na koji način ćeš je upotrebljavati, tvoji su izbori. Životom nas nauče primjenjivati fizičku higijenu a autogeni trening nas osposobljava primjenjivati mentalnu higijenu i tako usklađujemo fizičko sa psihičkim. Autogeni trening je preventivna tehnika s kojom živimo u „sigurnoj“ zoni. Znanjima i tehnikom autogenog treninga naučimo prihvatiti prošlost, naučimo živjeti s vjerom prema budućnosti a naša snaga, vjera i sposobnost je usmjerena na sadašnjost. Sretan život je odgovoran život. Tehnikom i znanjima treninga svojim izborom naučimo odgovorno ploviti svojim životnim iskustvima i eliminiramo okrivljavanje i suđenje drugih. Znanjima dobivenim autogenim treningom stječemo odgovornost, preuzimamo odgovornost uzimajući život u svoje ruke, ostvarujući slobodno i uspješno svoje ciljeve. Spoznajemo kako je čovjek moćno biće koje sve sam oblikuje u svom životu. Svaki čovjek je kreator svog života, sreće i uspjeha. Nije uvjetovan ničim izvana a niti sudbinom. Kada odluči, može promijeniti štogod želi. Život je postao stresan zbog brzih promjena i potrebe za stalno novim odlučivanjima. Tehnikom i znanjima autogenog treninga učimo kako se nositi s ubrzanim tempom života, stresom, nesigurnostima i promjenama. Čovjeka vraćamo zajedništvu i cjelovitosti. Cilj je znanjima i tehnikom treninga vratiti čovjeka sebi, prirodi, drugim ljudima i uspostaviti zajedništvo, davanje, ljubav i cjelovitost. Naša učenja proizlaze iz vjerodostojnosti koju smo stekli radom na samima sebi i davanja koja dajemo s puno podrške, empatije i suosjećanja. Jedini dokazi znanju su iskustvo!

JOHANNES HEINRICH SCHULTZ

Johannes Heinrich Schultz (20.06.1884. – 19.09.1970) bio je njemački psihijatar i neovisni psihoterapeut. Schultz je postao svjetski poznat po razvoju sustava autohipnoza nazvanog Autogeni trening.

Johannes Heinrich Schultz rođen je u Göttingenu 1884. godine. Studirao je medicinu na sveučilištu u Lausanni, Göttingenu i Breslau. Doktorirao je u Göttingenu 1907. godine. Tijekom prvog svjetskog rata bio je direktor sanatorija u Belgiji. Kasnije je radio na Sveučilišnoj klinici u Jeni, gdje je imenovan profesorom psihijatrije i neurologije 1919. godine. S vremenom se nametnuo kao neurolog i psihoterapeut u Berlinu. Schultz je posebno poznat po svojoj knjizi “Autogeni trening” (1932.), u kojoj razvija metodu za fizičko i mentalno opuštanje putem hipnoze. Schultz je bio učenik poznatog istraživača hipnoze i mozga, Oskara Vogta. 1952. godine Schultz je objavio knjigu o “Tehnici hipnoze”. 1955. godine osnovao je “Njemačko društvo za medicinsku hipnozu i autogeni trening”, i time stvorio prvi institucionalni okvir za praktično i znanstveno ispitivanje hipnoze u Njemačkoj.

 

Njegovo najpoznatije ostvarenje je razvoj autogenog treninga, koji se temelji na istraživanju hipnoze i autohipnoze. Prvi put je javno izneseno 1926. godine kao "organske autogene vježbe," a svoje sadašnje ime dobio je 1928. godine. Program koristi svakodnevne vježbe vizualizacije koje su osmišljene kako bi pomogle osobi koja ih primjenjuje da ostvari duboko stanje opuštenosti.